Vremeplov

SKRB EUROPE ZA LOŠINJSKE ŽIVOTINJE

Odnos prema mačkama kao faktor turističke ponude

Društvo za zaštitu životinja u Malom Lošinju osnovano je u veljači prošle godine na inicijativu gđe Veronike VIDOŠ. Osnutak Društva potaknut je između ostalog i zanimljivom prepiskom što se vodila između turista hotela Aurora i Svjetske federacije za zaštitu životinja London s jedne strane, te između iste te federacije i uprave hotela Aurora s druge strane.

Naime, odlazeći s Lošinja njemački su turisti odnosili sa sobom i veoma neugodan dojam da se problem brzog množenja mačaka u okolini hotela rješava trovanjem, što je način koji nije human, a u kulturnom svijetu je i kažnjiv. Sablažnjeni turisti potražili su predstavnika Svjetske federacije London, koji se obratio upravi hotela, te je sklopljen zadovoljavajući dogovor da se mačke o trošku hotela steriliziraju, a zimi hrane. Tako je lošinjskoj javnosti prvi puta došlo dó svijesti da rat između čovjeka i prirode nije samo globalni problem na čije rješenje nemamo utjecaje, već neposredni interes našeg gospodarstva.

Društvo je osnovano s ciljem da brine za sve životinjske vrste, kako bi se sačuvao bogat i ekološki skladan život na otocima, te domaće životinje sačuvalo od mučenja i pomoglo onima napuštenima. Društvo ima nevelik broj članova koji, međutim, samoprijegorno i uz velike materijalne izdatke nastoje učiniti što je moguće. Za nas se svakako može reći da nismo ekološki osviještena nacija, a u ove teške ratne dane uvijek smo spremni ponuditi za sebe pokriće kako je problem ljudskih prava više gorući no onih životinjskih. No sa tim pokrićem neće nas pustiti u Evropu i svijet, koji su za ta pitanja veoma zainteresirani. Potvrda tomu je angažman sličnih društava iz Njemačke, koji u Lošinj šalju pomoć u novcu, hrani i lijekovima za životinje, te kontroliraju kako se ona koristi.

U nas se kaže besposlen pop i jariće krsti. Ta je izreka najkraći mogući sažetak suda što ga većina ljudi kod nas ima o djelovanju društava za zaštitu životinja. Oni što tek malo dalje razmišljaju svesti će problem životinja na emocionalno pitanje, dakle privatno.

Kada i postoji svijest da smo u bespoštednom osvajanju prirode već dobrano uništili svoje vlastito stanište, onda se to uglavnom odnosi na problem zagađivanja voda, uništenje ozonskog omotača i slične velike probleme. Još uvijek ne vjerujemo u povezanost između otrovanih mačaka oko nekog hotela, gotovo izumrlih supova i teško zagađenog mora. Zajednički nazivnik je nemarno, neodgovorno i bahato rušilačko djelovanje čovjeka.

Onaj svijet u koji želimo ući i čijem kulturnom I civilizacijskom krugu želimo pripadati odlučio je preuzeti na sebe odgovornost i brigu o teško narušenoj ravnoteži u prirodi. Ako u Engleskoj odrežete psu rep, možete biti lišeni slobode. Ako kinjite životinju, platit ćete vrtoglavo visoke novčane kazne. Nije to zato jer su oni emocionalno nezreli i bolećivi, već zato jer su im rijeke mrtve, šume na izdisaju, a zrak ih guši. Oni su shvatili vezu između psećeg repa i bolesti svoje djece. Jasno su nam pokazali da to očekuju i od nas.

Bojana Genov,

Otočki vjesnik, 25. veljače 1992.